angel&wolf

utorak, 22.07.2008.

Čavao u lijesu BiH

Radovane, sine, nikad u ruke neprijatelja, govorila je u kameru pokojna majka bosanskog krvnika Jovanka Karadžić iz svoje kuće u visokoj Crnoj Gori. U tim danima kad je još postojao SFOR i kad se Radovan pojavljivao u pograničnim pravoslavnim manastirima, u Bileći, Nevesinju, istočnoj Bosni i kad je nestajao u magli iza kordona sumnjivih ljudi, svakodnevno sam kao novinar pratio njegove tragove iz jednih zagrebalkih dnevnih novina. Svaki dan razgovarao sam s ljudima u Beogradu, Sarajevu, Banja Luci i Podgorici jer je praćenje stanja na Balkanu bio moj posao i imao sam slobodne ruke u tome. I znao sam da će se stvar završiti ili tako da Karadžić zauvijek nestane uz pomoć srbijanske vlasti (što znači da prati svoju majku) ili da se dogodi nešto ovakvo; iz vedra neba, proeuropska Srbija sastavljena od postmiloševićevaca i tadićevih demokrata (ironije li u ironičnoj zemlji Srbiji) uhićuje jednog od najtraženijih ljudi na planeti.

Sarajevski psihijatar i bard tradicijskog glasa Crne Gore koji je najrađe pjevao uz gusle uvijek mi se pričinjavao kao Neron. Možda se sam uživio u tu ulogu dok je stajao na brdima oko Sarajeva i gađao toliko omrznuti grad u kojem je živio od svoje 15 godine. Čitao sam knjigu svog profesora dr. Ive Žanića „Prevarena povijest“. To je knjiga koju preporučam svakome koga zanima ova tematika. Žanić u njoj savršeno opisuje tip ljudi koji gađaju Sarajevo. Jednom građaninu, živio on u Zagrebu, Osijeku ili Beogradu možda i nije toliko jasna ta poveznica kulta, vjere i krvi koliko primjerice čovjeku u Prizrenu, Trebinju ili Nikšiću. Proročanske riječi ispred parlamenta Bosne i Hercegovine 1991. zvučale su neuvjerljivo od još jednog psihijatra (Jovan Rašković, ideolog Republike Srpske Krajine, terorističke fantom države u Hrvatskoj, također je bio psihijatar s dosta čudnim znanstvenim konstatacijama): Ovo nije dobro što vi radite. Ovo je put na koji vi želite izvesti Bosnu i Hercegovinu, ista ona autocesta pakla i stradanja kojom su krenule Slovenija i Hrvatska. Nemojte mislit da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer se muslimanski narod ne može obraniti ako rat bude ovdje.
Sarajlije slave, srpski neonacisti se okupljaju, tko zna možda se negdje pjeva Sprem'te se, sprem'te četnici; no, imam jedan neugodan osjećaj da to više nije važno. Uhićenje Radovana je stvar koja će proći nakon tjedan dana i svi ćemo opet i dalje uživati u onome što je Radovan i njemu slični ostavio u naslijeđe. Tog Radovana treba iskorijeniti, prije svega u Bosni i Hercegovini gdje živi njegovo najveće djelo; Republika Srpska. Pisao sam i pisat ću uvijek da je Daytonski sporazum lijes Bosne i Hercegovine, a Republika Srpska čavli u tom lijesu.

<	srpanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (5)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (6)
Ožujak 2008 (6)
Veljača 2008 (8)
Siječanj 2008 (9)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (7)
Rujan 2007 (9)
Kolovoz 2007 (4)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (6)
Svibanj 2007 (9)
Travanj 2007 (11)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (8)
Siječanj 2007 (10)

Komentari da/ne?